Oranžada u Izoli…Jer ja to zaslužujem!

by Lula

Moram priznati da nije bilo nimalo lako krenuti na ovo putovanje. Kao prvo bio je petak- pod tim mislim radni dan. Moja ljepša polovica radi od 8-16, ja radim uvijek i stalno i baš taj petak je bio ne lak za izdržati. Dva puta sam odustala, rekla sama sebi- Lucija ne možeš sve, nauči reći ne, ne možeš imati i ovce i novce (jer nisam “Tele” 2 mreža).

Padala je i kiša, sve je bilo trulo i dan je bio za ništa drugo nego za prespavati ALI moja hiperaktivnost je pobijedila. Hvala Hrvoju Petrića koji mi je stavio u srijedu Bubicu u uho i dao mi informaciju o ovom događaju. Krenuli smo i sva sreća da se poslije Učke ukazalo Sunce i dalo nam energije za nove pobjede.

 Čim smo stigli u Izolu već sam bila sretna i vesela i nasmijana i sve. Ovaj vinski događaj je najsimpatičniji na kojem sam bila. Malen a opet bogat i širok.

Manziolijeva palača u kojoj je bio smješten ovaj sajmić se savršeno stopila s vinom. Pitoreskan ugođaj, civilizirana ekipa, raspoloženi vinari, nekoliko poznatih lica… su bili savršena prilika za upoznati četvrtu dimenziju vina, onu narančastu.

Ta vina su orange jer se proizvode „na crno“ što znači da se grožđe macerira (postupak namakanja krute tvari u tekućini radi ekstrakcije aromatskih sastojaka). Iz kožice bobice se dobije boja i tanini i fenolni sastojak- resveratrol koji nam je prijeko potreban antioksidans. Vino je zdravo, pogotovo ako je i proces proizvodnje ekološki što znači bez mineralnih gnojiva i sintetičkih pesticida u zaštiti.

Ukratko se ovaj vinski događaj može opisati s tri riječi- „malo a dobro“. Vinari koji proizvode ovakva vina su posebniji u svakom pogledu, imali su snagu da krenu u eksperiment, pomakli su svoje granice i sada uživaju svoje plodove skupa s nama potrošačima.

Ovakva vina treba razumjeti, treba cijeniti tu originalnost.

Ja sam se navukla i zavoljela ova vina, interesantno je kako svake minute u čaši narančasto vino daje nešto drugo. Mora biti malo toplije posluženo na Celzijevoj ljestvici negdje oko 13 da bi se počelo otvarati. I onda se stalno mijenja- malo citrusi, pa ljubičice i ostalo livadsko cvijeće, pa bomboni, našli smo i sireve s plemenitom pljesni…, pa svašta nešto i stalno drugačije.

Ja bi sada konzumirala oli kušala samo ovo vino dok ga se ne zasitim jer je najgore biti nečega željan. Bacam se na tu pretpostavku i neko vrijeme slijedim samo narančastu revoluciju. Jer ja to zaslužujem!

Oglasi

2 misli o “Oranžada u Izoli…Jer ja to zaslužujem!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s