EnoKomad u gluho doba noći posložila je kockice i odlučila: Svaki vinoljubac treba ići od regije do regije..Lille here I come!

by LuLa

Nema boljeg osjećaja nego kada u gluho doba noći, spletom okolnosti, isplaniraš putovanje. Od te noći su se počele slagati kockice i sve se savršeno poklopilo- i vinski sajam u Lillu, i božićni sajam i baš taj četvrtak je onaj četvrtak kada beaujolais nouveau dolazi. Svakako bi bilo bolje da je to putovanje duže trajalo, ali četiri dana u Lillu smo iskoristili na najbolji mogući način i vratili se tako umorni da ja još uvijek nisam na svojoj radnoj temperaturi.

Plan putovanja je bio ovakav: Kastav- Venecija (Crveni auto), Venecija Marco Polo- Bruxelles Charleroi (avion), Bruxelles Charleroi- Bruxelles Midi station (busić), Bruxelles Midi station- Lille Europe (onaj vlak što ide 300 na sat). Hvala glavnom organizatoru putovanja Siketu koji je sve besprijekorno isplanirao tako da nigdje nismo imali višak vremena. Ciljano smo u Bruxellesu pustili jedan slobodan sat da na miru popijemo 3 belgijske pivice (dvije pšenične i jednu tamnu, sa pregustom pjenom mmm), kratki predah nam je bio prijeko potreban, pogotovo jer smo putovali od 4 ujutro.

                                          Pivce za živce (hmmm…..budući GastroKomad??)

Za otprilike 9 sati smo bili u Lillu i odmah krenuli na vinski sajam. Divni prijatelji i naši ljubazni domaćini- Jacqueline, Olivier i mala Maja su nam predložili nekolicinu proizvođača koje moramo probati kao aperitiv za večeru koja slijedi.

Ispostavilo se da je današnji posjet sajmu bio samo uvod za ono što sutra slijedi. Još u svom toplom domu u Rijeci sam downloadala katalog tog vinskog sajma koji se sastoji od 50 stranica gustog teksta u wordu a sadrži samo vinske etikete[1]. Nekako sam mislila da ću uspjeti organizirati taj posjet na način da ću prvo ići đir u Champagnu, pa malo u Burgundiju, potom u Bordeaux i za kraj u Valle du Rhone. Ali kad sam ja zakoračala u tu beskrajnu dvoranu svi moji planovi su pali u vodu.  Onako kako sam ja to zamišljala…sve je bilo sasvim drugačije od onoga što sam tamo zatekla.

Ipak smo izašli na kraj sa velikim sajmom, prvo su nas ljubazni domaćini (već spomenuti) uputili na neke “must know” štandove, a onda smo mi sami nasumičnim izborom (da li zbog prodavača/ice na štandu, da li zbog etikete i dizajna boce ili samo tako) lutali po francuskim vinorodnim regijama. Uspjeli smo probati oko 15 % sveukupne ponude što je po meni stvarno dobro, za probati veći postotak nedostajalo nam je vremena a i znate kako je, nakon 6 sati na sajmu nema ni koncentracije i svega ti je dosta. Tko god misli da je to lagano, neka mi javi dojmove.

Ponuda hrane je bila “ne odoljiva”, pa čak i da smo doručkovali teleću koljenicu i krumpir sa salatom ne bi mogli proći uz baquette s foie gras-om, ili s camemberom ili s jambonom. Samo tri koraka dalje mamio me štand na kojem su nudili nekoliko vrsta kamenica, taj miris svježine, soli i mineralnosti koji se širio skoro pa cijelom dvoranom, probudio je zaspale feromone u meni – tko bi mu odolio. O ponudi belgijskih čokolada neću ni govoriti, ali samo mogu reći da Francuska i Belgija imaju zavidne prijateljsko/susjedske odnose. U Gourmet dijelu se širio tako fin miris da je uglavnom svaki štand bio krcat gladnim vinoljupcima koji su se „davili“ (doslovno kao i mi) prvo u kamenicama, pa u jednom baquettu i onda u čokoladi od 65% kakaa- da mi je sada svega toga po malo mmm….pravo Gastro vođenje ljubavi, istinski erotski doživljaj s hranom.

Pošto je sajam bio prodajni, ulaznica simboličnih 6 Eurića, no baš svaki posjetitelj kojeg sam ja uočila išao je kući s kolicima na kojima su bila minimalno 3 kartona vina. Definitivno prodajni sajmovi nisu loši. Kod nas mislim da je svaki vinar u gubitku nakon sajma, nadam se da mu se na koncu isplati kad već potroši toliko riječi i vina. Svakako je drugačiji mentalitet ljudi koje sam susrela u Francuskoj i koje susrećem na našim sajmovima. No, o tome ću uskoro. Cijene vina su se kretale od 5 pa do koliko hoćeš, što znači da je svako dobrodošao i ima svoje mjesto na ljestvici potrošača.

Da zaključim, svaki ljubitelj vina koji želi upoznati neko vino treba ići od regije do regije i od podruma do podruma jer je to dom tog vina i ti si „in situ“ i lakše povezuješ, shvaćaš i stvaraš si sliku. Na sajmu kakav god on bio ne možeš dobiti kompletnu sliku o nekoj regiji, podrumu- ovaj moj posjet ogromnom vinskom sajmu u Lillu je bio samo početak.

Oglasi

4 misli o “EnoKomad u gluho doba noći posložila je kockice i odlučila: Svaki vinoljubac treba ići od regije do regije..Lille here I come!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s