Kako je to sve počelo…ili kako bi to rekao Dj.Balašević – “Utjecaj rođaka na moj životni put”

Bezbroj puta mi je kao maloj (kao i svima uglavnom) bilo postavljeno dosadno pitanje:  A što ćeš biti kad odrasteš? “

Moj odgovor je do osme godine bio –strujardesa. To nisam nikada postala, niti sam nakon osme godine to željela ali uvijek je u meni ostala želja za putovanjima, za avanturama i za novim stvarima. Nikada nisam mogla biti na jednom mjestu i izreka koja me savršeno opisuje glasi „ants in pants“. Možda sam i zadnja generacija djece koja nije imala Personal Computer i koja je to iskoristila na najbolji mogući način. Bili smo u okrugu kuće od svitanja do zalaska sunca razbijenih nogu zbog učestalih padova sa Poni bicikle i s prvih rošula.

Kakva sam bila tada, ostala sam i danas. Ali zašto se rodila ljubav prema vinu? U jednu ruku slučajno, a u drugu ruku je to normalan slijed događaja. U našoj kući se oduvijek konzumiralo vino (i ne samo vino) i ja sam ga odmalena voljela probati, a tko nije? Odrasla sam uz vino ili bolje/točnije rečeno uz sve dobre stvari. Roditelji su me kao malu curicu „vukli“na sajmove vina i sjećam se da mi je to bila noćna mora, najdosadniji dan u životu, a danas nepropuštam nikakav vinski događaj u okrugu 500 kilometara od Rijeke. Što reći nego da se dogodila ljubav.
2008. godine se desila ona ranije napomenuta slučajna strana mog ulaska u vinski univerzum. U Novom listu je osvanuo poziv Hrvatskog sommelier kluba na prvu razinu tečaja za sommeliere, svi oko mene su rekli odi i vidi i vici.

Još uvijek čuvam izrezak iz novina 🙂

Vjerujem da se moji bližnji nisu nadali da će me to toliko zainteresirati jer mene doslovno ništa nije moglo „držat“ duže od mjesec dana. U životu sam „trenirala“ gotovo sve sportove od baleta do plivanja s mono perajom, odbojke, rukometa, jedrenja, akrobatskog rock ‘n’ rolla… Stoga, su zasigurno moji roditelji mislili neka ide to probat pa ćemo ju poslije lako upisati na tečaj heklanja, skokova u vodu, alpinističkog penjanja ili šta god samo da se dijete bavi nečime.

Ali mene su na prvoj razini tečaja za sommeliere privukli i navukli i odvukli u taj svijet. Svakome preporučam tu Prvu razinu jer je idealna za otvaranje očiju i daje individui jedan kratak uvod u cijelu tu priču bez obzira na godine, spol ili struku. Dakle, to je jedini hobi koji me uspio zaokupiti i zadržati do danas. Veliku ulogu u svemu tome imaju ljudi (vinari, vinogradari, enolozi, sommelieri… ) koji su u najmanju ruku specifični na pozitivnu stranu. Dinamičnost posla i sretni i veseli ljudi su vjerojatno činjenice koje su me zaustavile ovdje gdje jesam. Još nisam upoznala tužnog i ne raspoloženog čovjeka koji se bavi grožđem ili vinom, ups jesam jednog..

To je ukratko moj životni put pun uspona bez padova (osim poneki s one poni bicikle s početka pričice). Moram napomenuti samo jedno pitanje koje mi biva postavljeno barem jednom tjedno : „A je ti to stvarno osjetiš? Npr. breskve, marelice, jabuke, maline? Šta ti je to urođeno?“

He He ljudi, upišite prvu razinu sommelierskog tečaja, možda se zaljubite a možda i ne.

LuLa

Oglasi

3 misli o “Kako je to sve počelo…ili kako bi to rekao Dj.Balašević – “Utjecaj rođaka na moj životni put”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s